Već dugi niz godina se nagađa kako vitamin D igra važnu ulogu u radu našeg imunološkog sustava. Istraživanja su pokazala kako ljudi koji žive u sjevernim zemljopisnim područjima imaju veću stopu određenih autoimunih bolesti. Istraživači su 2006. godine potvrdili neke od tih sumnji kada su otkrili kako osobe s najvišom razinom vitamina D u krvi imaju 62% manju vjerojatnost za razvoj autoimunih bolesti od onih s najnižim razinama. Iako ovakve vrste studija izravno ne pokazuju kako vitamin D sprječava njihovu pojavu, korelacije su jake i sugeriraju njegov snažan imunomodulirajući učinak. 

 

Još jedna široko rasprostranjena teorija o vitaminu D i imunološkoj funkciji svoj izvor nalazi u činjenicama kako su aktivnosti bakterijskih i virusnih infekcija te njihove stope znatno više u zimskim mjesecima. Kako razina vitamina D u krvi znatno pada u zimskim mjesecima, što je realno zbog manje izloženosti suncu i nedostatku sunca tijekom hladnijeg perioda, čini se logičnim kako manjak vitamina D u hladnijem dijelu godine utječe na opće stanje organizma. 2006. godine grupa znanstvenika istraživala je tu teoriju detaljnije i utvrdila kako su dokazi u prilog sezonskom povećanju infekcija bili uvjerljivi.

 

I druga provedena istraživanja također su potvrdila isto - viša razina vitamina D u krvi podupire optimalno imunološko zdravlje.

 

 

 

Razina vitamina D usko je povezana s mnogim aspektima kardiovaskularnog zdravlja. Njegova uloga u tijelu, čini se, utječe na kontrolu krvnog tlaka i održavanje zdravih arterija. Jedna vrlo velika studija pratila je skoro 50.000 zdravih muškaraca 10 godina i utvrdila kako su oni koji su imali nedostatak vitamina D imali dva puta veću vjerojatnost doživjeti kardiovaskularni događaj u odnosu na muškarce koji su imali njegove odgovarajuće razine. Ostale su studije povezivale odgovarajuće razine vitamina D s mnogim poboljšanim parametrima kardiovaskularnog zdravlja.

 

 

 

Niti jedna hranjiva tvar ne može sama činiti naša tijela zdravima. Time ni vitamin D nije iznimka. Sjetite se kako je vitamin D, kojeg naše tijelo stvara izlaganjem suncu ili ga uzimamo u obliku dodataka prehrani, prohormon i kako ga, uz pomoć enzima, naše tijelo treba pretvoriti u snažni steroidni hormon s jakim regulacijskim učincima po našu DNA i genetsku ekspresiju. Također je važno razumjeti kako osiguravanje odgovarajuće ponude prehrambenih sastojaka koji podržavaju aktivnost vitamina D, može poboljšati neke od korisnih uloga vitamina D u našim tijelima.  

 

Neke od ključnih hranjivih tvari koje su potrebne kako bismo svojem tijelu osigurali izvući najviše iz izlaganja sunčevoj svjetlosti ili iz dodataka prehrani u obliku vitamina D koje uzimamo:

 

• Magnezij - je četvrti najzastupljeniji mineral u tijelu i odgovoran je za više od 300 esencijalnih metaboličkih reakcija uglavnom povezanih s njegovom ulogom u aktivaciji enzima. Svi enzimi koji metaboliziraju vitamin D iz njegove uglavnom neaktivne prohormonske forme u njegov aktivni oblik steroidnog hormona zahtijevaju magnezij kao kofaktor.

• Vitamin K2 - Ovaj važan nutrijent topiv u mastima igra kritičnu ulogu u reguliranju povišene razine kalcija u krvi koja proizlazi iz povećane razine vitamina D u krvi. Kada se poveća razina kalcija u krvi, ključno je da tijelo ima odgovarajuće alate za pravilnu pohranu kalcija na ispravno mjesto. Vitamin K2 aktivira zaštitne proteine zida arterija koji sprečavaju taloženje kalcija i vaskularnu kalcifikaciju.

• Cink - je esencijalni mineral u tragovima. Jedna od njegovih primarnih uloga, kao kofaktora vitamina D, povezana je s njegovom važnom ulogom u regulaciji ekspresije gena u našoj staničnoj DNA. Cink utječe na aktivnost gena u stanicama ovisnih o vitaminu D.

• Bor - je mineral u tragovima koji podupire djelovanje vitamina D utječući na aktivnost enzima koji metaboliziraju vitamin D i srodne minerale, uključujući magnezij i kalcij.

• Antioksidanti - Antioksidacijski spojevi kao što su kvercetin, ekstrakt sjemenki grožđa i alfa lipoična kiselina pomažu u podupiranju dubokih blagotvornih učinaka vitamina D na kardiovaskularni sustav. Oni također pomažu u sprečavanju oksidativnih oštećenja naše DNA i osiguravaju pravilno funkcioniranje receptorskih mjesta na našoj staničnoj membrani.