03. svibanj 2018., broj 373.

Što znači zdravo starenje

Populacija širom svijeta rapidno stari. Starenje predstavlja izazove ali i pruža puno mogućnosti. Povećava potrebu za primarnom zdravstvenom zaštitom i dugoročnom potrebom za njegu, zahtijeva veću i bolje obučenu radnu snagu i potrebu za boljom prilagođenošću okoliša spram starijih osoba. S druge strane takva ulaganja mogu omogućiti brojne doprinose starijih osoba bilo neposredno njihovim obiteljima ali i zajednici na lokalnom i globalnom nivou.

Društvo koje se prilagodi toj demografskoj promijeni i investira u zdravo starenje omogućit će svima da žive dulji, bolji i zdraviji život od kojeg će opipljivu korist imati u konačnici svi.

Svaka osoba - u svakoj zemlji na svijetu - treba imati priliku živjeti dug i zdrav život. Ipak, okolina u kojoj živimo može pogodovati zdravlju ili biti štetna za njega. Upravo to okružje ima veliki utjecaj na naše ponašanje, na našu izloženost zdravstvenim rizicima (na primjer onečišćenje zraka, nasilje), na naš pristup kvalitetnoj zdravstvenoj i socijalnoj skrbi te mogućnosti koje starenje donosi. 

Zdravo starenje je stvaranje okružja i prilika koje omogućuju ljudima biti i raditi ono što žele i  vole tijekom svojeg života. Dobro zdravlje i snaga nisu uvjeti za zdravo starenje jer mnogi stariji ljudi pate od jednog ili više zdravstvenih stanja koje, ako se drže pod kontrolm, imaju vrlo malo utjecaja na njihovu kvalitetu života. Stoga svatko može doživjeti zdravo starenje.

Zdravo starenje i sposobnost funkcioniranja (normalan život)

Svjetska Zdravstvena Organizacija definira zdravo starenje "kao proces razvoja i održavanja sposobnosti funkcioniranja koja omogućuje blagostanje u starijoj dobi". Sposobnost funkcioniranja možemo definirati kao postojanje sposobnosti koja omogućava svim ljudima da budu i rade ono što cijene odnosno ono što za njih predstavlja vrijednost.

To uključuje:

• ispunjavanje osnovnih potreba
• učenje, rast i donošenje odluka
• mobilnost
• građenje i održavanje veza
• doprinos društvu

Sposobnost funkcioniranja, koju još općenito možemo nazvati normalnim životom, trebala bi biti prirodno sastavni, intrinzični dio okružja i interakcija koje se u njoj ostvaruju.

Intrinzični kapacitet ili sposobnost jest mentalna i fizička sposobnost osobe da hoda, razmišlja, gleda, čuje i pamti. Na njenu razinu utječu brojni čimbenici poput, bolesti, povreda i sa starošću povezane promjene.

Okoliš uključuje dom, zajednicu i šire društvo, ali i sve faktore s njima povezane, poput ljudi i njihovih odnosa, stavova i vrijednosti, zdravstvene i socijalne politike, sustava koji ih podržavaju i usluga koje provode. Biti u stanju živjeti u okruženjima koja podržavaju i održavaju vašu intrinzičnu sposobnost i sposobnost funkcioniranja ključ je zdravog starenja.

Što je ključno za zdravo starenje

Raznolikost: ne postoji tipičan primjer starije osobe. Neki 80-godišnjaci posjeduju fizičku i mentalnu snagu koja se može usporediti s onom 30-godišnjaka dok se o drugima istog godišta potrebno skrbiti i potrebna im je pomoć kod osnovnih aktivnosti poput oblačenja ili hranjenja. Politika bi trebala biti usmjerena ka poboljšanju sposobnosti svih starijih osoba, bez obzira jesu li sposobni brinuti se o sebi ili su ovisne o skrbi ili se nalaze negdje u sredini.

Nejednakost: Veliki udio (približno 75%) u raznolikosti između mogućnosti i okolnosti promatranih u osoba starije dobi, rezultat su zbirnog utjecaja pogodnosti i nepogodnosti s kojima su se ljudi susretali tijekom života. Ono što je bitno jesu odnosi i veze koje smo stvorili unutar našeg okružja a koji su oblikovani čimbenicima poput obitelji u kojoj smo se rodili, spolu, nacionalnosti, razini edukacije i financijskim resursima.

Zdravo i aktivno starenje

Zdravo starenje je u fokusu Svjetske Zdravstvene Organizacije kad je riječ o temi starenja između 2015. - 2030. godine. Zdravo starenje zamjenjuje prethodno kreiranu politku Aktivnog starenja Svjetske Zdravstvene Organizacije reazvijene u 2002 godini,

Zdravo starenje poput aktivnog starenja naglašava potrebu za akcijom kroz više razina i omogućava starijim osobama ostati resursom od kojeg će koristi imati njihova obitelj, zajednica i njihovo okružje.

Ono što ostaje na nama jest procijeniti zalažemo li se dovoljno promijeniti trenutnu situaciju u kojoj sposobnost funkcioniranja odnosno normalnog života u kasnijim godinama nije na nivou kojeg bismo htjeli i željeli. Kako bismo nešto promijenili, u okružju u kojem živimo moramo početi mijenjati sebe, posložiti svoje dugoročne ciljeve i kreirati bolje sutra za sve one koji dolaze prije, u naše vrijeme i vremenu iza nas.

Izvor: WHO